Bolji Online
Unesi reč za pretragu

„Priča stara koliko i vreme”: Kako je nastao znak @?

Iako deluje kao fenomen digitalnog doba, znak @, odnosno „zaokruženo” slovo „a”, svoje korene vuče hiljadama godina unazad. Tokom vekova ovaj znak premostio je nacionalne, kulturne i jezičke barijere.

Kod nas ga nazivamo „et”, a stariji  generacijama poznat je i kao „majmunče”. U Rusiji ga nazivaju „pas”, na hebrejskom je „štrudla”, na holandskom „majmunov rep”. Na Tajvanu ga zovu „mali miš”, a u Italiji „puž”…

Poreklo iz daleke prošlosti

Malo „a” ukrašeno uvojcima nije nastalo pojavom računara i interneta, njegova priča je „stara koliko i vreme”, kako glasi stih popularne pesme iz Diznijevog filma „Lepotica i Zver”.

Kit Hjuston, autor knjige „Sumnjivi likovi: Tajna istorija interpunkcije” kaže da je @ skraćenica, koja je povezana sa grnčarstvom.

Hjuston navodi da su Satri Grci voleli amfore – visoke, izdužene posude sa dve drške i dugim vratom. One su korišćene za skladištenje vina, žitarica, maslinovog ulja…praksa koja se vekovima održavala na Mediteranu i šire. Vremenom je amfora postala standardna jedinica mere.

„Trgovci su morali često da saopšte ideju da ‘prodaću vam određeni broj amfora nečega ili onoga po određenoj ceni’”, rekao je Hjuston za Bi-Bi-Si, dodajući da su na kraju počeli da crtaju „a” sa „dugim repom obmotanim oko njega” preskačući time ostatak slova.

Prvi pronađeni primer u kome se koristi @ u modernom smislu potiče iz 16. veka, tačnije od 4. maja 1536. godine, kada je trgovac Frančesko Lapi napisao pismo iz Sevilje u Rim, u kojem je rekao da amfora vina vredi oko 70 ili 80 dukata, koristeći znak @ kao oznaku za amforu. Ali to nije najstarija kopija simbola.

On može da se pronađe i na stranicama bugarskog rukopisa iz 1375. godine, ali u njima nema prepoznatljivo značenje – to je samo ukras na prvom slovu reči „amin”. 

Vekovi su prolazili, amfore su prestale da se koriste, ali je @ nastavio da se koristi. Upotrebljavali su ga arhivari i računovođe kako bi označili po kojoj ceni se stvari prodaju.

Promene

Profesor tipografije na Univerzitetu u Redingu u Velikoj Britaniji ističe da je pojava pisaće mašine u 19. veku doprinele zastupljenosti korišćenja ovog znaka. Delimično, i zbog ekspanzije kataloga za naručivanje putem pošte u Americi, što je dovelo do potražnje za daktilografima.

„Pisaća mašina je u suštini način da se minimizira rizik od lošeg rukopisa ljudi i poveća efikasnost i predvidljivost kancelarijske administracije”, kaže Leonidas. 

Tada su pisaće mašine bile toliko složene i skupe da neki rani modeli nisu imali ni jedinice i nule – umesto toga ste samo kucali slova „O“ i „I“ – ali do kraja 19. veka, @ je bio dovoljno važan da se uključi.

Pojavom računarstva, @ je sastavni deo svake tastature. Međutim, u početku, ako niste bili računovođa, nije imalo posebnu korist. Kada je nastao internet, ono ulazi u široku upotrebu. Znak @ se iz sveta poslovnog žargona, 1971. prvim poslatim mejlom postao neizostavan deo svake komunikacije i danas se gotovo nijedna ne može zamisliti bez njega.


Slične vesti

Parasocijalni burnout: Zašto smo iscrpljeni od života ljudi koje nikada nismo upoznali i kako to uništava naše stvarne odnose?

O parasocijalnim odnosima smo već pisali - o toj jednosmernoj povezanosti sa ljudima koje pratimo na društvenim mrežama, influenserima, jutjuberima,…

Pročitaj

Moltbuk: Simulacija dijaloga bez dijaloga

Moltbuk pokrenut je u januaru 2026. godine. Njegov tvorac je Met Šliht, direktor platforme za e-trgovinu Octane AI. Ova platfroma…

Pročitaj

Digitalni paradoks: Zašto smo pored toliko informacija sve umorniji i zbunjeniji?

Probudimo se i već posežemo za telefonom. Vesti, notifikacije, poruke - sve nas čeka. Tokom dana nastavljamo da upijamo sadržaj…

Pročitaj

Koja je cena stalne dostupnosti?

Iako zvuči kao termin skrojen u Silicijumskoj dolini, hipervigilnost zapravo opisuje stanje ekstremne budnosti i neprekidnog skeniranja okruženja. Svoje korene…

Pročitaj